ne očekujem da uopće bilo tko čita moje postove, jednostavno imam potrebu pisat svakakve gluposti koje su u mojoj glavi. Čovjek bi pomislio da sretnija ne mogu bit, pogotovo sad kad imam praktički ono što mi je najvažnije u životu. LJUBAV!!! al očito nije tako... istina je da mi je on otvorio srce, sama sebi sam naučila pokazivat osjećaje koje sam prije potiskivala i nisam znala da čovjek može osjećat. počela sam osjećat sreću, ljubav, radost, a isto tako naučila sam izražavat i tugu, jad, osamljenost. naučio me da pokazujem i izražavam svoje osjećaje koje sam prije potiskivala duboko u sebi. sad mi on znači sve, znam da i ja njemu toliko značim i da se uvijek mogu oslonit na njega. dokazao mi je to već tisuću puta... ali svejedno me nešto lovi i kopka. jednostavno... strahujem da ću ponovno ostati sama. nemam razloga sumnjati u njega, niti u sebe, ali to me izgriza iznutra. vidimo se jednom tjedno, u početku mi je to bilo dovoljno. sve do sada... sada ga želim sve više, znam da ga sad iskreno volim. ne želim se vratiti na stare puteve koji vode u propast. mislim da još uvijek nisam svjesna koliko su znažni ti osjećaji i potreba potreba za njim... možda to nadilazi sve granice moje svjesti... je li to moguće? je li moguće da ni sama nisam svjesna koliko mi znači????
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
Angel Of Darknes it's live again
Anđeo je opet obavijen velom tuge u dubokom podzemlju tame...
krila su mu slomili, osmjeh s lica izbrisali, nakon sunca ponovno je pala kiša...
trebam biti jaka jer znam da mogu preko svih njihovih lažnih osuda.
tri noža u leđima u tako kratko vrijeme s različitih strana, nepovezano, a niste me uspjeli srušiti
ONO ŠTO ME NE UBIJE SAMO ME OJAČA
sada ste samo uspomene na davna vremena zbog kojih sam se veselila svakom novom danu...
prijateljica za mene više ne postoji,a moj bivši... tko je to? samo stranac u prolazu! lagali su i za mene više ne postoje. nisu se ni poznavali a u isto vrijeme mi okrenuli leđa. e, ako se ikada upoznaju bit će stvoreni jedno za drugo
1. COLONIA - Najbolje od svega (rekao mi je da sam mu najbolje od svega)
2. TOŠE & ANTONIJA ŠOLA - Volim osmijeh tvoj (nikad mu nisam rekla ali voljela sam tu pjesmu zbog njega)
3. CONNECT - Jebena (svi su se sjetili nas kad bi bila ta pjesma, jer je bila naša pjesma)
4. COLONIA - Mirno more (mislila sam da je on moje mirno more)
5. TOŠE - Ledena (zadnji put kada smo bili skupa i oboje htjeli spasiti što se spasiti dalo)
6. DALEKA OBALA - 14 palmi (prvi puta su nas vidjeli zajedno)
7. ET - Prazan stan
8. COLONIA - Do kraja
9. MINEA - Rano (''jesi li u srcu svom sreću nazvao mojim imenom?'' rekao je DA)
10. MAGAZIN - Ne zovite me
11. MAGAZIN - Da li znaš da te ne volim (kada smo prekidali ova je pjesma slučajno svirala, samo smo se pogledali i oboje smo znali o čemu se radi)
12. COLONIA - Varalico (ovo posvećujem njemu i tražim samo jedan odgovor ''samo priznaj tu pred svima jesi li me ikad volio!'')
...vjerujem da ima toga još samo se sada ne mogu sjetiti a negdje se moram ispuhat...
sada živim po ovoj pjesmi, jer vrijeme je za nove početke...
ostavi trag… (1) | printaj. | x | ^
re-born
duže vrijeme me nije bilo
jednostavno promjenila sam životne svjetonazore i nisam pronalazila inspiraciju u ničemu da bi nastavila pisati blog.
otvorila sam neke nove horizonte
mislim da ne bi bilo fer da nastavim pisati kako sam do sada, iako se ne osjećam kao nekada.
mislim da bi i sama onda ispala dvolična, a to nikako ne želim budući da je to osobina koju inače najviše mrzim kod ljudi.
i dalje ću čitati i pratiti blogove koje sam i do sada
za sada ne želim obrisati blog jer možda jednog dana ponovno dobijem inspiraciju i nastavim pisati u tom stilu
pokušat ću pisati drugi blog s nešto drugačijim razmišljanjima pa ću nakon nekog vremena odlučiti koji bi rađe nastavila pisati...
pozdrav svima,
Angel Of Darkness
ostavi trag… (6) | printaj. | x | ^
Merry Xmas
trenutno nemam nikakve inspiracije za pisanje postova.
nadam se da će uskoro doći opet moje vrijeme
a kaj ja mogu?
umjetnička blokada
da bar malo dočaram duh Božića
MERRY CHRISTMAS - THE RAMONES
Merry Christmas,
I don't want to fight tonight with...
Merry Christmas,
I don't want to fight tonight
Merry Christmas,
I don't want to fight tonight
Merry Christmas,
I don't want to fight tonight with you
Where is Santa at his sleigh?
Tell me why is it always this way?
Where is Rudolph?
Where is Blitzen, baby?
Merry Christmas,
merry merry merry Christmas
All the children
are tucked in their beds
Sugar-plum fairies dancing in their heads
Snowball fighting, it's so exciting baby
I love you and you love me
And that's the way it's got to be
I loved you from the start
'Cause Christmas ain't the time for breaking
each other's heart
pjesma je ful posebna ali se definitivno osjeća čar Božića
ako imate priliku svakako ju poslušajte
ne znam kaj više napisat
svima vama sretan i blagoslovljen Božić
ostavi trag… (10) | printaj. | x | ^
vrijeme za potragu
Ne dozvoljavaju ti da istakneš svoj karakter. Da im pokažeš svoje pravo lice bit ćeš odbačena od svih zauvijek, bez povratka. Promijenila si se zbog njih da ne bi ispala dvolična jer to je osobina koju ti, baš ti osobno, najviše mrziš. Toliko si pala pod njihov utjecaj da si potisnula svoje stavove, želje potrebe. Nisi primijetila kada, kako i zbog koga, jednostavno – utjecaj okoline. Na koji li si samo način shvatila tko si postala? ''Posljednji dani'' otvorili su ti oči. Tek kada si vidjela tuđi život, dno tuđeg života, osjetila si sebe. Osjetila si jako dugo skrivane, tako jako snažne osjećaje. To si ti, zaboravila si osjećat, zaboravila si tko si. Sada si shvatila da je ovo sve do sada bila maska napravljena za publiku jer inače te nitko ne bi doživljavao. Tek si sada izgubljena. Više nisi sigurna tko si, kako te vide drugi, tko bi trebala biti od sada na dalje. Probudili su sve tvoje istinske osjećaje, shvatila si da si nezadovoljna životom, da su tvoji snovi previsoki, gotovo neostvarivi. Samo si štakor koji uči preživljavati u godinama napuštenoj kući miljama daleko od civilizacije a sanja o deluksnom životu u bijeloj vili trokatnici. Je li put predug za štakora? Hoće li svoj život potratiti na putovanje i smrt će ga snaći na putu do ostvarenja snova? Treba li iskoristiti što mu se pruža i samozatajno težiti ostvarenju sna bez većih ambicija? Konačno znaš da si bez maske neprihvaćena u takvom društvu. Ispod maske klauna veselog zabavljača krije se tužno lice puno slanih, krupnih suza, straha i tuge u očima. Postoje li ljudi koji te prihvaćaju kakva jesi ili su to samo puste priče, lažna obećanja koja te zasljepljuju i ti im se potpuno nesvjesno prepuštaš?
18.12.2007. u 20:24 |ostavi trag… (8) | printaj. | x | ^
SIVA DJECA BUDUĆNOSTI
Gdje nestaje djetinjstvo?
Gdje nestaje ona razigrana nevinost?
Tko nam je ukrao one bezbrižne sate igara?
Vrijeme je odlučilo nametnuti nam odgovornost
tako rano, na početku života
navelo nas na razmišljanje
o poslanstvu pojedinaca,
oduzelo nam lutku
nametnulo nam brigu društva
očupalo nam medu iz naručja
i bacilo nas u ralje ove pohlepne civilizacije.
Iz dana u dan samo nove laži
nova noć donosi još jednu tragediju
nemilosrdno oduzima živote
i djeca se onda pitaju
gdje je smisao života?
Dok odrasli samo jure za novcem
traže osvetu jedni za druge
tako vrijeme prolazi
ne vide odrastanje djece vlastite.
Gdje je novac tu je sreća
kupuje li ''MasterCard'' dječju ljubav?
Nije bilo vremena za djetinjstvo
prerano su osjetili okrutnost
lijepe riječi su umrle
konop, nož ili samo visina odlučuju o životima
jedino je pitanje: danas ili sutra?
Postoji li onda budućnost
uz novac bez ljubavi?
Nova nam generacija dolazi
siva djeca bez emocija
ohladit će toplinu bliskosti
povijest uništiti nemilosrdno
budućnost neće stvarati
roditelje u tamnicu zatvoriti
na kraju…
sami sebe pokopati
…za ovu pjesmu posebno me inspiriralo predbožićno vrijeme. Gledam sve one silne reklame kojima nas bombardiraju televizije, samo novac, novac, novac… Žalosno je što je smisao blagdana postao materijalizam…
… u zadnje vrijeme totalno gubim inspiraciju za pisanje pa se motiviram svakodnevnim životom… nekako sam izašla iz svog stila, ne znam kaj mi je…
… valjda će mi doć od nekud opet inspiracija (?)
ostavi trag… (8) | printaj. | x | ^
Crvena Ruža
Njena boja krvi opija i najkrutije. Te crvene latice oživljavaju i najmrtvije. U njenoj blizini hladnoća nestaje, toplina se rađa i novi život nudi; a ona sama, ruža, lagano klone u san. Svojom ljepotom inspiracija je brojnim životima, utjeha je nebrojenim ljubavima. Nju svi koriste a nitko joj ne pruži ni zrno ljubavi, ni trun hvale ne pokloni za podarenu ljubav. Sada ju griju jedino ove zažarene iskrice u hladnim noćima. Duše joj više ne daruju biserne suze kojima bi se hranila, kojima bi utjehu drugima davala. Latice joj sve više venu, glava joj počinje klonuti. U toj okrutnosti jedino se rađaju novi trnovi. Zeleni trnovi patnje obavijaju njeno tijelo. Nemilosrdno preplavljuju to krhko biće usnulo u samoći. Sve dok će zvjezdice plamtjeti, ona će moći živjeti; kada se i posljednji plam umiri, crvena će ruža života, nježno biće ljubavi usnuti dubokim snom.
P.S. HAPPY BIRTHDAY VILLE VALO!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!!
ostavi trag… (3) | printaj. | x | ^
ŠTO SKRIVA ŠUMA U NOĆI?
Otišla je duboko u šumu.
Prolazi pored visokih stoljetnih stabala.
Dok hoda između njih, osjeća se tako sitna i krhka u njihovoj blizini.
Cijelim putem prati je pjev noćnih ptica i šumovi šumskih životinja.
Njena sigurnost, svakim novim korakom, sve je više ugroženija.
Unatoč tome, ona ne odustaje.
Odlučno maršira u sve dublju tamu.
Sa sobom nosi dugovječne uspomene.
Još iz najranijeg djetinjstva pa do danas.
Često žali za prošlim vremenima.
Razmišlja što bi sada napravila drugačije.
Što je starija, to je nesretnija svojim životom.
Sada bi drugačije ali vrijeme se ne može vratiti.
Došao je čas da nauči živjeti sa svojim postupcima.
Vrijeme je da prihvati svoj put takav kakav si je sama stvorila.
Na svojim greškama uči i jako dobro pazi da ih ne ponavlja, oprezna je u svojim postupcima ovaj put.
Oslanja se na mudru prošlost i svjetlost zvijezda i mjeseca u noći dok putuje prema zori.
Kako vrijeme prolazi, priroda se mijenja, što je bliže danu, lišće se budi, drveće više nije tako zastrašujuće.
Sunce joj govori da je sada jedna od njih.
Postala je dio prirode, član šume u tami i svjetlu.
Sada zna svaku tajnu ovih bića u noći i danu…
Strahovi se mogu definirati na tisuću i jedan način.
Iako stvarno uživa u noćnoj hladnoj pustoši dok razmišlja u miru o svemu i dalje se boji samoće.
Teško je objasniti takav osjećaj kada ju samoća usrećuje i oslobađa a u drugom smislu tako se jako boji biti ostavljena.
Obožava osamu kada može samo u vjetar pružiti svoje misli.
Neka ju samo vjetar sluša.
Ne voli samoću kada shvati da bi joj tišina mogla postati jedini drug.
Zna da dolazi do velikih promjena i nitko se neće potruditi da bi njoj bilo dobro i počela se lagano miriti s tom činjenicom...
Sada je shvatila čega se najviše boji: Biti ostavljena u svjetlu i tami, u danu i noći, u sreći i tuzi, u dobru i zlu...
Budućnosti se boji. Što li je čeka sutra?
ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^
Molim te, oprosti mi...
gusta magla me sakrila
sakrila svojom srebrinom
od njihovih pogleda
noć mi poklonila tišinu
mir i spokoj ove samoće
plovim prema tebi
sakrivam se u hladnoći
od svjetla tvoga plamena
tama mi je dovoljna
molitva izgara u plamu požude
posljednji put govorim
nježno i najiskrenije -
oprosti
zlatni suton mi te dovede
na krilima sjećanja
kristalna rosa mi te uze
žarko sunce mi te sakrije
u snovima ćeš mi oprostiti
čekam ponovno da dan sklopi oči
i opet ćeš biti moj u noći
ostavi trag… (2) | printaj. | x | ^
...slučajnost ili nešto drugo...
Već duže vrijeme razmišljam što želim. Bezvoljnost me totalno preuzima, postajem flegma. Uopće više nemam inspiracije za ništa. Tako kasno u noći gledam njihova lica na zidu što iz obasjava večernji plamen vatre. Vatra se igra sjenkama, pokazuje pa sakriva njihova lica. Zapravo, nikada ih nisam ni poznavala. Samo su stranci u mojoj kući, stranci u mojoj sobi, stranci u mojoj glavi. Samo prolaznici čije sam riječi nekada pjevala kao molitve. Bili su mi poput svetaca. Sada me samo podsjećaju na stara vremena. Da im i prekrijem lica zauvijek, da me više ne gledaju, ne znam čime ili kime bi ih zamijenila. Neka još onda ostanu. Da li da odbacim prošlost totalno i krenem ispočetka? Po starome više nikako ne mogu živjeti a u novi život koji mi me čekao, jednostavno, tamo nikako ne pripadam. Zbog ovih stranaca propustila sam vječnu sreću uz ples sa svojim plesačem. Koliko još moram otplaćivati tu pogrešku? Dok gledam bjelini snijega, ponovno putujem u prošlost. Sjetim se svoga Noćnog Plesača i što smo nekada imali… snijeg mi budi sva sjećanja i osjećaje na njega. Što sam imala, što sam sve sebi dozvolila i izgubila ga. Sada u istoj plesnoj dvorani gledamo se iz daljine on s drugom plesačicom, a ja… a ja… ja sam stojim negdje u zabačenom kutu. Sada znam što sam izgubila. Da li želim vratiti stara vremena, želim li jedan ples s njim? Stvarno ne znam. Više ne sviraju naše pjesme, sada su druga vremena. Zaboravio je korake naših pjesama. Sjeća li se mene kada zasviraju stare naše melodije, pamti li ta vremena? Sada sam totalno bezosjećajna, ništa više ne osjećam. Jedino pamtim osjećaje što mi ih budi ova zimska snježna noć. Samo u tom trenu osjećam što sam nekad osjećala. Hoće li nas ikada više spojiti stare naše pjesme? Sve češće sviram na starom pianinu baš kao nekada. Još se nadam da će čuti moje melodije i pridružiti mi se svojom gitarom i tako oživiti naše stare zajedničke pjesme te tako nastaviti skladati nove. Novom pjesmom da dobijemo drugu priliku.k ovog puta ne bi stala svirati usred pjesme. Svirali bi zajedno do kraja, a kasnije bi drugi nama svirali dok bi mi plesali laganim koracima i krenuli ispočetka…
Dok sam pisala ovaj post, kao i obično slušala sam svakakve pjesme. I domaće i strane, nisam ih ni doživljavala jer sam se koncentrirala na pisanje. Onoga trena kada sam završila s pisanjem počela je ova pjesma:
SAMO SJEĆANJA – PARNI VALJAK
Svejedno koji dan ista je stvar
vraćam se kući sa posla u dva
spremam nešto da zavaram glad.
Sjednem malo da pročitam novine
al novine su jučerašnji broj
još je ona bila tu…
opet mislim na nju.
Samo sjećanja
u ovom stanu ostala su uredna
Duša praznih, džepova praznih
ne može se reći da probali nismo
al uz malo dobre volje moglo je i bolje.
Poludjeli vjetrovi svuda su me bacali
al na kraju priče opet ista stvar
godina više i sjećanja
o Bože kako duga, kako pusta noć…
gasim svijetlo ni čitati ne mogu
krevet je pust bez nje
…odmah iza te pjesme krenula je još jedna:
ANDREA – (neznam ime izvođača)
Kunem ti se Bogom
Neću više s tobom, Andrea
Loša su vremena
Ljubavi tu nema, Andrea
Pusti sada tugu
Što ja volim drugu, Andrea
Možeš da preboliš
Nemoj da me moliš, Andrea
Lijepa si Andrea
Neće bit problema, Andrea
Doć će neko drugi
Noću da te ljubi, Andrea
Oprosti Andrea
Znam da voliš me još
Voliš me još
Znam da voliš me još…
…i kako bi ja sada to trebala shvatit? Jel to kakva poruka ili slučajnost da mi se baš svaka riječ poklapa za prvu pjesmu (Samo sjećanja) s mojom pričom i je li moguće da je druga pjesma njegov odgovor meni? Iako je ime pjesme (Andrea) totalno drugačiji od mog imena. Stvarno ne znam što mislit o tome, totalno sam izgubljena… Ako se tu ima što komentirat i ako imate komentara slobodno pišite, jer ja sam bez teksta…
ostavi trag… (5) | printaj. | x | ^
